Par critica (Sanader, Červar, Obama)

Davno sam u postovima pisao o tome kako nam treba jedan jaki vođa, onaj koji bi se suprotstavio sistemu, onaj nepotkupljivi, onaj naš.

Nakon srednjoškolskih prosvjeda srce mi je zaigralo, stvarno, naivno sam povjerovao da će se nešto promjeniti u Hrvatskoj, da će se nešto pomaknuti…
No eto, gotovo pola godine nakon srednjoškolaca – ništa. Niti ičega ima na obzoru… Srednjoškolci su izigrani, vođe prosvjeda vjerovatno kupljeni, i od svega što je ministarstvo obećalo dobili su samo odgodu mature i smiješan site. Naravno, ministarstvo je obećalo moderan portal,  gotovo u potpunosti prepušten mladima na uređivanje… I eto, do danas – ništa.

Jesu li Vladajući još jednom namagarčili narod? Jesu.

Jeli ministar Primorac dao otkaz ljudima za koje je tvrdio da su ga obmanuli? Pogađate – nije.

Kako raditi s ljudima koji su te obmanuli? A valjda zna g.ministar…

I eto narode, dok nam uništavaju budućnost i dok nam se ministar šepuri sa “vlastitim” košuljama (valjda misli da ako nosi košulje s inicijalima je isto velik kao i Tito, Mitterrand ili Chirac) izgleda da još uvijek vrijedi ona „kruha i igara” a kako kruha nemamo, odnosno sve je skuplji, ostale su nam igre i to one Olimpijske.

No eto, uvijek ima onih koji pokušavaju postaviti nogu gdje god stignu pa čak dok nekome ide dobro. Tako su ovaj put napali čovjeka koji 50 sekundi prije kraja utakmice u kojoj ima napad i 2 gola razlike govori: „Idemo dečki, nećemo im dati loptu! Za Ivana!”. Samo neznam što je trebao, davati detaljan plan napada? Istina da Červar često stvara atmosferu da su „svi” protiv rukometaša pa su, po njegovom viđenju, protudržavni element, no ovaj put stvarno nije bilo osnove za bilokakav prigovor…

No, vratimo se mi na našeg vođu.

Dobar vođa nadahnjuje druge vjerom u sebe, ali odličan vođa nadahnjuje druge vjerom u njih same.
Thomas Jefferson

Odličan primjer modernog, zapadnog vođe je Barack Obama koji provodi politiku community buildinga nadahnjujući ljude da sami stvaraju politiku po onoj “misli globalno, djeluj lokalno“, te sebe stavlja u onu esencijalnu ulogu političara kao spone između javnog mijenja i javne politike. Formula jednostavno nepogrješiva, jer svatko stvara svoju politiku.

No, bi li takav političar mogao uspjeti kod nas? Na brdovitom Balkanu?

Sumnjam.

Previše naših ljudi po defaultu žele sebi osigurati egzistenciju, a kad osiguraju sebi hoće i svom bratu, sestri, susjedu, rodjaku, psu…

…tu nema sriće, sve je gluma, ljubav odnosi bujica tekućih računa…

Kod nas prolaze jedino radikalni vođe, uostalom prva stvar koja nam padne napamet kad netko kaze vođa su Milošević i Tuđman.

Nema ratobornih naroda, samo ratobornih vođa.
Ralph Bunche

Prvo moramo shvatiti što mi želimo, gdje vidimo Hrvatsku i Hrvate za 5, 10, 20 godina? Kad odredimo cilj, moramo naći vođu, onda sredstvo i svatko od nas mora prinjeti svoju žrtvu, tek onda nam se smiješe bolji dani.

Šta je sreća? Znati šta se hoće i strastveno to željeti.
Felicien Marceau

Dok to ne napravimo nema sreće, ne za Republiku Hrvatsku.